Koja se može jesti za giht i hipertenzije
Sadržaj
Pinterest Giht eng. Kristalizacija mokraćne kiseline izazva inflamatornu reakciju. Giht predstavlja jedan od nekoliko tipova artritisa za koga se zna uzročnik nastanka bolesti.
Hrana za giht - Dermatitis February
Razlog nastanka bolesti je je kristalizacija mokraćne kiseline u vezivnom tkivu zgloba, zglobnim prostorima, hrskavici, tetivama ili na svim navedenim mjestima. Mokraćna kiselina je nusprodukt razgradnje urina koji se sastoji odpadaka i soli iz našeg organizma. U normalnim situacijama, mokraćna kiselina se eliminira urinacijom i izbacivanjem moderni alati za hipertenziju. Kada tijelo pojača oslobažanje mokraćne kiseline ili ako bubrezi ne funkcionišu kako treba i izabcuju mokraćnu kiselinu iz tela, njena koncentracija u krvi se povećava.
Ovo stanje se zove hiperuricemija. Hiperuricemija ne predstavlja bolest, i možeje imati svako bez ikakvih simptoma.
Povezani članci
No, kako je mokraćna kiselina slabo rastvoriva u vodi, u uvjetima hiperuricemije dolazi doformiranja kristala mokraćne kiseline te se na ovaj način razvija giht i dolazi do obolenja. Povjest bolesti giht Kristalizacija mokraćne kiseline na zglobu palca Giht je bolest koja napada starije, genetski predisponirane osobe, a poznata je oduvijek. Možda najstariji poznati oblik artritisagiht hipotenzija ulazi hipertenzije opisao još Hipokrat u V.
Jasna veza između raskalašenog života i gihta bila je lako uočljiva. S obzirom da je uzrok gihta bio jako dugo nepoznat, nije čudo da su mnogi pacijenti koji su bolovali od gihta od svoje bolesti stvorili posebnu mitologiju. Naime, smatralo se da giht čuva od koja se može jesti za giht i hipertenzije, opasnijih bolesti, poput ludila. Povezanost gihta i mokraćne kiseline bila je jasna još u XIX stoljeću, ali točni biokemijski mehanizmi nastajanja mokraćne kiseline u organizmu upoznati su tek tih godina prošlog stoljeća, što je vodilo učinkovitoj terapiji gihta.
Danas je, pak, giht oblik artritisa koji se najlakše liječi i kontrolira. Prevalencija gihta se povećava i uglavnom se viđa u razvijenim zemljama. Giht se pojavljuje više u muškaraca nego u ženai rijetko se pojavljuje prije odrasle dobi kod mladih upućuje na defekt specifičnog enzimai rijetko se pojavljuje u žena prije menopauze. Prevalencija u starijih žena se povećava s povećanom uporabom diuretika.
Razine mokraćne kiseline počinju se povećavati nakon puberteta i više su u muškaraca nego u žena do menopauze. Postoji normalna distribucija serumskih urata SU u populaciji s promjenama distribucije u gornjem kraju populacijskog spektra. To je koncentracija bliska granici topljivosti urata. Giht patologija i patofiziologija Temeljni patološki supstrat gihta je upala zglobava i okolnog tkiva. Upala je uzrokovana kristalima urata mokraćne kiseline koji se nalaze u upalnom području a koje imuni sustav prepoznaje kao strana tijela mehanizam indentičan upali oko trna.
Mokraćna kiselina je normalni sastojak ljudskog tijela. Ona je razgradni produkt purinskih baza adenina i koja se može jesti za giht i hipertenzije. Slabo je topiva u vodi što je u korijenu bolesti. Ukoliko razina urata u krvi dostigne vrijednosti dva do tri puta veće od normale počinje kristalizacija urata u sićišne kristaliće.
Ta kristalizacija se događa u zglobovima i to ponajprije i ponajviše u zglobovima nožnog palca. Talozi sićušnih mikrokristala mokraćne kiseline nazivaju se tofi. Ukoliko je u organizmu povećana razgradnja tih baza tada nastaje prevelika količina mokraćne kiseline i posljedično povišenja njezine razine u krvi hiperuricemija.
Dijeta za hipertenziju i giht
Uzroci ovakvog stanja mogu biti defekti enzima metabolizma purinskih baza, pojačano razaranje stanica zbog radioterapije ili kemoterapije tumora, a također, i određena vrsta hrane, poput iznutrica, mogu biti uzrok povećanog stvaranja mokraćne kiseline. U izlučivanju mokraćne kiseline bubrezima uključeni su mehanizmi glomerularne filtracije, tubularne reapsorpcije i tubularne sekrecije. Izlučivanje mokraćne kiseline iz krvi u mokraću može biti poremećeno zbog bubrežnih bolesti ili zbog lijekova koji blokiraju izlučivanje urata neki diuretici, acetilsalicilna kiselina, pirazinamid, nikotinska kiselina i alkohol te može doći do hiperuricemije.
Ovi se lijekovi stoga ne smiju rabiti u gihtu ili pak hiperuricemiji. Kako nastaje upala Već malene količine kristalića urata u zglobovima izazivaju jaku upalnu rekaciju, praćenu bolovima i oteknućem zglobova. Naime, leukociti dolaze u područje kristalizacije urata i pokušavaju fagocitirati kristaliće, misleći da je u pitanju strano tijelo. Fagocitoza povećava koncentraciju mliječne kiseline što još više potiče kristalizaciju urata. Upalna reakcije dovodi do izrazite boli i svih smptoma gihta.
Iako se često pogrešno smatra hipertenzija povijest njegu je giht samo bolest zglobova, to nije tako. Giht je, naime, bolest cijelog organizma. Pacijenti koji boluju od gihta često pate i od povišenog krvnog tlakaporemećaja metabolizma šećera i kolesterola, rane ateroskleroze te oštećenja jetre i bubrega.
Kod gihta razlikujemo akutni giht i kronični giht.
Kod kroničnog gihta intenzitet napadaja je slabiji, ali potpuni prestanak simptoma se rijetko događa. Tofi se obično nakupljaju u ušima, šakama i stopalima. Klinička slika giht Uobičajeni simptomi gihta su nagli napadi jake boli, osjetljivost, crvenilo, toplina i oticanje nekih zglobova. Obično je pogođen samo jedan zglob po napadu, posebno zglob palca na nozi, ali također može biti pogođen zglob koljena, gležanj, stopalo, šaka, zglob ruke, te lakat.
Naslage mokraćne kiseline, nazvane tofi eng. Kristali mokraćne kiseline također se mogu skupljati u bubrezima i uzrokovati bubrežne kamence. Upala koja je dio napada gihta je sustavna, tako da vrućica, umor i malaksalost nisu rijetke popratne pojave.
Kao i sa drugim poznatim tipovima artritisa, giht ima tendenciju napadati određene zglobove.
- Mare 3 min čitanja Hiperuricemija nije bolest i može postojati bez simptoma.
- Hipertenzivna kriza mkb
Gležanj, drugi zglobovi stopala i koljeno su također česte lokacije gihta, kao i bursa lakta. U daljnjem tijeku bolesti, bez liječenja, zahvaćeno može biti više zglobova, uključujući zglobove prstiju i zapešća. Rameni obruč je vrlo rijetko zahvaćen pri gihtu, kuk gotovo nikad. Dok će se neki napadi gihta riješiti brzo i sami od sebe, većina će ustrajati tjedan dana, nekoliko tjedana ili čak duže ako se ne liječi. S obzirom na to da su napadi obično prilično bolni, i obično otežavaju hodanje, većina pacijenata će zatražiti liječenje.
Dijagnosticiranje gihta S obzirom na to da je liječenje gihta cjeloživotno, vrlo je bitno postaviti definitivnu dijagnozu. U tom slučaju, liječnik opće prakse lako će postaviti dijagnozu, no često može postajati dva ili više mogućih uzroka upale pri kojima postoje simptomi slični gihtu.
Idealno, dijagnoza se može postaviti identifikacijom kristala mokraćne kiseline u zglobnoj tekućini ili u masi mokraćne tekućine tofus. Tekućina se aspirira iglom iz zgloba, te šalje na analizu u laboratorij.
Kristali pri gihtu imaju igličasti oblik, te su žuti ili plavi, ovisno o svom rasporedu na slajdu. Mogu postojati mnoge okolnosti gdje nije dostupan uzorak za ispitivanje, no treba postaviti dijagnozu.
Zbog toga je postavljen set kriterija kako bi se omogućila dijagnoza. Ti kriteriji uzimaju u obzir prednosti simptomatologije gihta koja se razlikuje od drugih tipova upalnog artritisa, poput reumatoidnog artritisa. Primjerice, upala pri gihtu obično doseže maksimum unutar 24 sata, dok kod drugih tipova artritisa napreduje mnogo sporije.
Slično, prisutnost crvenila na koži iznad zgloba, visoke razine mokraćne kiseline u krvi i drugo, čine giht mnogo vjerojatnijom dijagnozom. Dijagnoza gihta se postavlja ako je prisutno 6 od 10 kriterija navedenih angiopatije uzrok hipertenzije okviru ispod.
Dijagnosticiranje gihta kada nije moguća identifikacija kristala idealno, bit će prisutno 6 od 10 navedenih obilježja : Upala doseže maksimum unutar jednog dana jako ubrzanje upale. Postojanje povijesti slične epizode upale. Napad artritisa samo na jednom zglobu. Crvenilo iznad zahvaćenog zgloba giht je jaka upala Zahvaćenost baze velikog nožnog prsta na jednoj strani najčećše mjesto napada gihta.
Zahvaćenost zglobova u sredini stopala.
Prehrana po bolestima
Povišena razina mokraćne kiseline na krvnoj slici. Rentgenski nalazi oteknuća zgloba koje nije simetrično. Testirana je zglobna tekućina na infekciju i nalaz je negativan. Rentgenska snimka pokazuje karakteristične promjene za giht, uključujući ciste u kostima i erozije.
Kada se postavi dijagnoza gihta, treba potražiti njegove komplikacije.
Podijelite članak
Treba potražiti nakupine mograćne kiseline nazvane tofi, a mogu se nalaziti na brojnim lokacijama pogledaj galeriju slika ispod. U povijesti bolesti treba potražiti postojanje bubrežnih kamenaca, s obzirom na to da će pacijenti s bubrežnim kamencima i gihtom vjerojatno zahtijevati brže i agresivnije snižavanje urata nego pacijenti bez kamenaca, kako bi se spriječilo ponovno stvaranje kamenaca.
Studije su pokazale da pacijenti s gihtom imaju veći rizik od koronarnih srčanih bolesti, i trebali bi biti evaluirani za taj rizik primjerice, laboratorijske pretrage na kolesterol i trigliceride. Liječenje akutnog napada gihta Terapija za akutne napade gihta: Nesteroidni antireumatici ili COX-2 inhibitori. Primjer COX-2 inhibitora: celekoksib mg dva puta dnevno.
Moguće nuspojave: Povišenje krvnog tlaka, oticanje zglobova, mučnine, ulceri dugotrajno uporaba može uzrokovati povećanje rizika srčanih udara, no liječenje gihta traje obično kraće. Upotrebljavati s oprezom pri bubrežnim i jetrenim problemima. Primjeri: prednizolon 40 mg prvi dan, 30 mg drugi dan, 20 mg treći dan, 10 mg četvrti dan.
Moguće nuspojave: Povišenje krvnog tlaka, povišenje krvnog šećera, promjene raspoloženja. Kratkotrajna uporaba, poput ove pri gihtu, općenito se mnogo bolje tolerira. Kontraindikacije: dijabetičari.
Primjer: 0. Ne preći doza. Moguće nuspojave: Drugi izbori se češće upotrebljavaju zbog čestih problema s proljevom niže doze se često bolje toleriraju za prevenciju. Injekcije lokalnih steroida.
Primjer: Različite doze upotrebljavaju se u ovisnosti o veličini zahvaćenog zgloba, a dostupni su mnogi preparati. U dijabetičara, jedna lokalna injekcija može privremeno podići razinu šećera u krvi. Liječenje gihta Giht je kronična bolest. Stoga je ključan dio terapije zapravo prevencija napadaja bolesti. Tu je terapija kauzalna i njome se pokušava postići ili smanjenje produkcije mokraćne kiseline smanjenje unosa mesa ili povećati njeno izlučivanje mokraćom lijekovima i apstinencijom od alkohola i nekih lijekova.
Drugi koja se može jesti za giht i hipertenzije je akutni napadaj bolesti, tj. Ovdje je okosnica terapije antiupalne prirode i njome se pokušava suzbiti upala. No, bez uklanjanja urata iz organizma, upala se ne može prekinuti u potpunosti. U terapiji gihta važno je pridržavati se dijetetskih mjera — smanjiti unošenje hrane bogate purinima meso, iznutriceapstinirati od alkoholnih pića te unositi velike količine tekućine tako da dnevni volumen mokraće bude veći od 2 litre, kako bi se mokraćna kiselina što temeljitije izlučivala iz organizma.
U medikamentoznom liječenju gihta razlikujemo lijekove koji njemački hipertenzija društvo koriste za prevenciju gihta i lijekove za olakšanje boli kod akutnog napada gihta kada do njega već dođe. Za prevenciju se koriste: urikozurici koji potiču izlučivanje mokraćne kiseline probenecid, sulfinpirazon i benzbromaron urikostatici koji blokiraju produkciju mokraćne kiseline iz urata alopurinol Za liječenje akutnog napada gihta mogu se koristiti: nesteroidni antireumatici NSAR kolhicin Praksa liječenja akutnog napada Zbrinjavanje akutnog napada gihta jako se razlikuje od prevencije budućih napada.
Lijekovi koji se upotrebljavaju za prevenciju, kao što je alopurinol, zapravo mogu pogoršati akutni napad, tako da se na njihovu primjenu treba čekati dok se napad ne riješi, ponekad i nekoliko tjedana. Postoje brojne mjere koje mogu pomoći u rješavanju akutnog napada gihta. Jedan je princip da se liječenje akutnog napada treba započeti odmah po početku napada, jer brzo liječenje se često nagrađuje brzim poboljšanjem.
Ako se dopusti da akutni napad traje duže od jednog dana prije nego liječenje započne, odgovor na liječenje može biti mnogo sporiji. Tlak krvi 150/100 mjere ponekad mogu pomoći pri akutnom napadu. Važno je koja se može jesti za giht i hipertenzije opterećivati stopalo ako je napad gihta lociran u donjim ekstremitetima. Ignoriranje akutnog napada može dovesti do produženog trajanja napada.
Primjena leda lokalno se pokazala korisnom ne duže od 10 minuta u navratima, kako se ne bi oštetila koža. Nesteroidni antireumatici i COX-2 inhibitori Koja se može jesti za giht i hipertenzije antireumatici i COX-2 inhibitori su glavna terapija u akutnim napadima gihta u pacijenata kod kojih naravno nisu kontraindicirani.
Ovi lijekovi uključuju agente kao naproksen, ibuprofen, celekoksib, indometacin i mnoge druge. Oni pouzdano smanjuju upalu i bol kod gihta. Ipak, pacijenti s ulcerima, hipertenzijomkoronarnom bolesti i retencijom tekućine moraju biti oprezni, čak i pri kratkotrajnoj primjeni lijekova dana koja je potrebna da bi se riješio akutni napad.
Doze NSAR-a potrebnih za rješavanje akutnih napada gihta su malo više, koja se može jesti za giht i hipertenzije je potreban potpuni protuupalni učinak neki primjeri navedeni su sa strane teksta. Over-the-counter doze, primjerice, ibuprofen od mg, dvije tablete tri puta dnevno, često nisu dovoljne. Kortikosteroidi Kortikosteroidi, poput prednizona i metilprednizolona, su protuupalni agenti poprilično učinkoviti protiv napada gihta. Protuupalni steroidi razlikuju se u djelovanju i nuspojavama od muških spolnih hormona steroida.
Protuupalni steroidi imaju dugoročne rizike, kao što je gubitak koštane mase i infekcije, ali rizik za kratkotrajno korištenje dana je relativno nizak. Ovi agenti mogu uzrokovati porast krvnog tlaka i šećera u krvi, pa mogu biti problem pacijentima s nekontroliranom hipertenzijom ili nekontroliranim diabetesom mellitusom.
Kolhicin Kolhicin ima veću ulogu u prevenciji napada gihta nego u liječenju akutnih napada. Ipak, ovaj se lijek još koristi za napada i prilično je koristan za neke ljude. Vrlo važna karakteristika kolhicina je njegova specifičnost. Primjerice, može pomoći u rješavanju akutnog napada, ali ne pomaže u rekurentnom reumatoidnom artritisu. Nažalost, uporaba kolhicina za akutni napad zahtjeva veću dozu, čest 0.
Nakon primitka 3 ili više doza, vjerojatan je proljev, i on je univerzalan u višim dozama. Proljev čini oralni kolhicin manje učinkovitom alternativom za akutne napade kod većine pacijenata.
Prehranom protiv gihta
Također, ako pacijent ima abnormalnu funkciju bubrega ili jetre, kolhicin se može nakupljati u tijelu i djelovati toksično, kao što je supresija produkcije krvnih stanica. U prošlosti, kolhicin je također bio upotrebljavan intravenski, uz oralnu primjenu. Intravenska uporaba može biti vrlo učinkovita, i ovim putem ne uzrokuje proljev, ali se mora primjenjivati ekstremno oprezno, s obzirom na to da pogreška u doziranju može uzrokovati prekid proizvodnje krvnih stanica u koštanoj srži, pa je tako lijek potencijalno fatalan.
Zbog toga se kolhicin intravenskim putem tako rijetko koristi danas.
Ako vas iz dubokog sna probudi jak bol u zglobu nožnog palca, [ ]. Za giht su znali još stari Egipćani, godina p. Iz tog perioda postoji opis promena kod artritisa zgloba nožnog palca, sličan ofygipyres. Hipokrat je svoja zapažanja o gihtu napisao u obliku aforizama, napominjući u njima izostanak gihta kod evnuha i žena u premenopauzi.
Lokalne injekcije kortikosteroida mogu biti odlična opcija ako pacijent ima napad na samo jednom zglobu. Preparacije uključuju metilprednizolon acetat, tramkinolin i betametazon.
